Merenjem ekonomske snage privrednih subjekata nezamišljivo je da se ne oslanja na finansijsko izveštavanje. Kroz finansijske izveštaje prezentuju se realna stanja poslovanja i subjekta u vremensko predvođenom preseku. Dilema je uvek bila da li su podaci kojim je oblikovan finansijski izveštaj tačni i pouzdani. Kod finansijskih izveštaja postojalo je dvojako posmatranje podataka i to za lica koja ih sastavljaju (više se vodi računa o formi izveštaja da su podaci uneti u kolonama kako zakon nalaže da budu tačni) i za pravnog subjekta da se kroz izveštaj opisuje njegovo poslovanje: Time se vodilo računa da se zaključak o njemu izvodi kako on želi. Na toj relaciji je uvek bila težnja da se uspostavi određeni kompromis. Da li se u tome uspeva ili ne, to nam najbolje pokazuju implikacije koje nastaju na temeljima stvaranja kompromisa. Prema tome u bilansima i finansijskom izveštavanju ne može da bude kompromisa već su to nezavisne i odvojene aktivnosti. Našim izlaganjima želimo da objasnimo kako subjekti putem različitih finansijsko bilansnih kombinacija teže da sebe predstave u svetlu njima poznatog vrhunskog cilja. Kombinacije kojima su se kreatori bilansnih izveštaja služili, da bi stvorile kompromisnu vezu suprotno pravilima i koorelacionim odnosima , mi ih prosto nazivamo lažno finansijsko izveštavanje. Ono iza sebe ostavlja prikriveni cilj, a to je da nekoga obmane . Zajednički opis tog cilja nazvali smo bilansne prevare. Kada su otkrivene onda možemo da damo odgovore kao što su: kome su namenjene, gde se javljaju, kako se eksponiraju, kako nastaju i nestaju, šta ih čini nevidljivim i sl. Ocenu postajanja bilansnih prevara treba tražiti u njihovim činiocima. Činioci bilansnih prevara su Subjekti (kao učesnik), Sistem (kao sklop mera), Okruženje (mesta , lokacija, istorija, ambijenta nastanka i nestanka)
|
AuthorOd kreditne analize do profajlera, istražitelja. predavača i kouča... Archives
February 2017
Categories
All
|